Povijest općine Zdenci

Kako je ovo ravničarski kraj plodne zemlje i s obiljem vodenih tokova, prvi tragovi naselja nalaze se uz obalu Drave, Dunava, Vučice i Karašice. O samoj prošlosti zdenačkog kraja iz doba neolita znamo vrlo malo jer do danas na ovom području nije bilo nekog posebnog niti sustavnog istraživanja. Tek u novije vrijeme imamo prve arheološke nalaze iz naše bliže okolice.

Iako se Zdenci ne spominju u starom vijeku, pa prema tome, ni u doba Rimljana, zna se da je ovo područje već oko 1.000 g. prije Krista nastanjeno ilirskim plemenima, koja su ujedno i prva poznata nam etnička grupa koja je naseljavala Slavoniju. Iz rimskih izvora poznato je da su u Slavoniji od prvih ilirskih plemena živjeli Kolapizni i Varčiani.

Bogatstvo ovih krajeva vrlo je brzo počelo privlačiti Rimljane da na ovom području steknu  nove posjede i robovsku radnu snagu. Proces rimskih osvajanja počeo je već u III st. prije Krista i završio u vrijeme prvog rimskog cara Oktavijana Augusta u I st.n.ere. Radi što efikasnijeg iskorištavanja bogatstva , ali i zbog potrebe obrane državnih granica i razvitka trgovine, Rimljani su gradili čvrste ceste. Za nas je zanimljiva cesta koja je išla nešto sjevernije od Zdenaca dolinom Drave. Počinjala je u Ptuju (Poetovio), preko Varaždina (Aque Vive), Virovitice, Donjeg Miholjca i završavala u Osijeku (Mursa). Jugoistočno od Zdenaca nalazila se cesta koja je preko Požege (Incerum) i preko Našica (Nexe) povezivala Sisak (Siscia) s Osijekom.

Rimska je civilizacija ostavila brojne tragove u bližoj i daljoj okolici Zdenaca. Stanovništvo  je romanizirano, a gradovi izgrađeni po uzoru na rimske gradove s brojnih javnim i privatnim građevinama, hramovima i trgovinama.

Rimska je civilizacija na području Panonije uništena u vrijeme velike seobe naroda, najprije od Gota a konačno pod udarima Huna. Od VII stoljeća zdenački kraj naseljavaju Slaveni odnosno Hrvati.

Iako ne možemo sa sigurnošću tvrditi o prvim počecima nastanka Zdenaca srednjovjekovne povjesti, pretpostavlja se da je ono bilo nastanjeno u XII stoljeću. U povijesnim izvorima Budimpešte i Zagreba spominje se Orahovica pod imenom Raholca, ne spominje izričito mjesto Zdenci, iako se istovremeno spominje 1228. godine vlastelinstvo i veliki put “via magna” od Orahovica do Osuvka preko Zdenaca.

U kasnijim diplomatičkim izvorima iz 1383. i 1407. godine ponovno se spominje već rečena cesta koja prolazi kroz Zdence. U to je vrijeme zdenački kraj najvećim djelom pripadao orahovičkom vlastelinstvu porodice Geregy. Osim vlastelina Geregy, spominju se i drugi vlastelini zdenačkog kraja do dolaska Turaka u ove krajeve početkom XV stoljeća. Između  ostalih bili su to vlastelini iz roda Csak, posebno grofovi Iločki, L¨orinc, T¨ot i drugi. Novim ustrojstvom županija u XIV stoljeću zdenački kraj izlazi iz cisdravske baranjske  županije i od tada do dolaska Turaka u XVI st. pripada najvećoj hrvatskoj županiji  – Križevačkoj.

Prvi pisani spomen Zdenci dobivaju popisima 1464. i 1483. godine u sklopu orahovičkog vlastelinstva i župe i 1471. godine kao mjesto Zdencz, Izdencz. Međutim mjesto Zdenci se koji puta zamjenjuje s brodskim ili daruvarskim Zdencima. U to su vrijeme žitelji zdenačkog kraja živjeli općenito loše, zbog teških uvjeta života, surove prirode i nametnutih poreza, koje su morali plaćati.
Do XVI stoljeća, iako su posjed Orahovicu pokrivale guste stare šume, na njezinim se krčevinama smjestilo osamdesetak sitnih sela sa oko 600 kuća. Kako je u to vrijeme  zdenački kraj činio 1/3 posjeda i žitelja orahovičkog vlastelinstva, pretpostavljamo da  je na današnjem posjedu općine Zdenci moglo biti 25 sitnih sela s oko 180 kuća s 900 ljudi. Od toga u samom mjestu Zdenci je bilo 10-tak kuća s četrdesetak žitelja. Turci su ove prostore porobili i osvojili postepeno.

Mnoga su mjesta Turci 1532. godine  potpuno razorili.1536. godine nije uspjela Katzianerova austrijska vojna u protjerivanju Turaka iz Slavonije, čak što više doživjela je strašan poraz 1537. negdje kod Gorjana. 1537. Turci su uredili kotar Orahovica, kojem su pripadali i Zdenci, a svi zajedno pripali su sandžaku u Požegi. U kotaru Orahovica 1538. godine bilo je 200 dimova i 300 ljudi pod oružjem, od toga u Zdencima petnaestak dimova i dvadesetak ljudi pod oružjem. Turci i njihova vlast zadržali su se u zdenačkom kraju od 1537. do 1686. godine, dakle oko 150 godina, ali danas nemamo o tome gotovo nikakve tragove. U velikom austrijsko-turskom ratu 1683.-1699. godine, oslobođena je cijela Slavonija, a time i zdenački kraj od Turaka.Za vrijeme tog rata gotovo cijelo katoličko stanovništvo  je izbjeglo iz zdenačkog kraja preko Ilove i tamo preživjelo desetak godina. Napuštanjem  Turske vlasti, ovo područje ponovno se počinje naseljavati. Od 16 porodica koje je u  Zdencima zatekao popis iz 1702. godine osam ih je bilo starosjedilačkih u selu, pet na okolnom tlu, tri su bile srpske, doseljene iz Bosne.

U popisu 1775. godine u Zdencima je bilo 47 kuća.

Od 1745. godine zdenački kraj nalazi se u okviru Virovitiče županije, odnosno valpovačkom  distriktu i našičkom kotaru do 1921. godine. Sve do 1867. godine isti kraj je u okviru Austrijske monarhije, a od tada do 1918. godine  u okviru Austro-Ugarske monarhije, u kojoj se zadržao u autonomiji Hrvatsko-dalmatinsko -slavonskog kraljevstva.

Zdenci su mjesec dana (29. X – 01.XII) 1918. godine u okviru Države Slovenaca, Hrvata i Srba, a od 1918. do (06.I) 1929. godine u okviru Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, te od 1929. do 1941. godine u okviru Kraljevine Jugoslavije.

Od 1941. do 1945. godine zdenački je kraj u okviru Nezavisne države Hrvatske i njenih  velikih župa (osječka župa Vuka). Poslije drugog svjetskog rata zdenački kraj je od  1945. do 1947. godine u okviru tzv. Demokratske Federativne Jugoslavije s lokalnim upravama u Orahovici i Našicama, od 1947. do 1963. godine u okviru Federativne  Narodne Republike Jugoslavije ( Narodne Republike Hrvatske i kotara Našice), a od 1963.  do 1990. godine u okviru SFRJ (Socijalističke Republike Hrvatske